RAZGOVORI I ĆUTANJA IVE ANDRIĆA (ćirilica)

“I knjige kao i ljudi, kažu stari Latini, imaju svoju sudbinu. Isto važi i za dopunjeno treće izdanje moje knjige Razgovori i ćutanja Ive Andrića, koje predstavlja čitavu romanesknu hroniku, posvećenoj životnoj ispovesti našeg Tolstoja ili „Homera Balkana”, kako su srpskog jedinog književnika-nobelovca, simbolično nazivali inostrani kritičari. Započeta pre nešto više od tri decenije, zahvaljujući poverenju koje je Andrić poklonio autoru, neobičnom igrom životnih okolnosti ta ispovedno-memoarska knjiga, namenjena da u godini značajnog jubileja srpskog velikana /1972/, najpre, bude javnosti prezentirana u vidu kulturno-istorijskog feljtona Politike, doživela je iznenada krajnje primitivnu, nehumanu zabranu. Taj apsurdan postupak verno sam opisao u mojoj knjizi pred vama, tako da je ona istovremeno uzbudljivo svedočanstvo o ondašnjem totalitarnom režimu, zapravo šta su u njemu učinili neodgovorni, zlonamerni politički poltroni zna se po čijem diktatu. Zapravo, oni su, i pored Andrićeve saglasnosti, da se moj rukopis njegove životne ispovesti u danima proslave 80-godišnjice života objavi u našem najstarijem dnevniku, listu Politika, čiji je bio dugogodišnji saradnik kao i moja malenkost, isti apsurdnom zabranom onemogućili što je izazvalo veliko ogorčenje u našoj javnosti. Jer, moj rukopis kao „ekskluzivan” bio je preko pola strane Politike 15. septembra 1972. godine najavljen kao i sledećeg dana u Politici ekspres što je veoma obradovalo sve poštovaoce našeg najslavnijeg pisca.
Međutim, da li igrom životnih okolnosti ili namernim nekulturnim postupkom vlastodržaca pomenuta najava mog stvarno „ekskluzivnog” rukopisa Andrićeve prve, potpune, životne ispovesti, bila je objavljena uz oglas knjige travara Jove Mijatovića što je veoma ozlojedilo velikog pisca jer mu, po njegovim rečima, tu „nije bilo mesto”. Istovremeno, Andrića je posebno, zapanjilo što taj moj rukopis nastao povodom njegove inicijative nije u godini njegovog velikog jubileja preuzela da objavi Politika, koja je u to vreme kao feljton štampala odlomke iz Krležinog Dnevnika, nego ga najavila za svoje drugo, manje cenjeno izdanje Politiku ekspres. Razumljivo, da ja takav nedoličan postupak, pored ostalih u mojoj knjizi opisanih zakulisnih mahinacija, dovelo do neočekivane zabrane mog rukopisa na kome sam uz Andrićevu neophodnu saglasnost i pomoć radio skoro dve godine.
Takođe, tokom nastajanja te knjige svestranu podršku pružio mi je i omiljeni profesor Beogradskog univerziteta Raško Dimitrijević, koji je bio i njegov kasniji recenzent dok je po čitanju o njemu najbolje mišljenje dala i gospođa Vera Stojić, poznata saradnica velikog pisca i kasnijeg osnivača njegove Zadužbine.
Da bi čitaocima pojasnio tu zaista apsurdnu situaciju u prvom izdanju pomenute moje knjige objavljene od strane ICS-a u 4.000 primeraka 1976. godine, pored recenzije profesora Raška Dimitrijevića,izdavač je dodao bitnu napomenu:
„Ovom recenzijom istaknuti profesor Beogradskog univerziteta Raško Dimitrijević preporučio je izdavaču knjigu Razgovori i ćutanja Ive Andrića. Inače, knjiga u rukopisu kao ekskluzivna najavljena je u oglasima listova Politika i Politika ekspres od 15. i 16. septembra 1972. godine. Zašto rukopis Razgovori i ćutanja Ive Andrića Koste Dimitrijevića nije objavljen uoči samog jubileja našeg nobelovca (što je, inače bila i njegova želja pa je zato piscu i poverio svoju životnu ispovest), razjasniće lično autor na osnovu dokumenata”.
Sve što se, potom, dešavalo povodom te moje nekad zabranjene knjige bez suda i presude, opisao sam u drugom izdanju pomenutog dela pod simboličnim naslovom Vreme zabrana štampanog u tiražu od 3.000 primeraka od beogradskog Prometeja /1991/, koje, iste godine je dobilo Oktobarsku nagradu grada Beograda zajedno sa mojom tadašnjom redovnom rubrikom u listu Politika. Inače, posle niza pozitivnih ocena te moje knjige njena prva promocija bila je održana na Kolarčevom narodnom univerzitetu, pored autora govorio istaknuti književni kritičar Čedomir Mirković. Sledeća promocija pomenute knjige održana je u Biblioteci Grada Beograda uz učešće istaknutog književnog kritičara i istoričara dr Vasilija Kalezića i književnika Živorada Lazića. Potom je autor gostovao na još nekoliko književnih tribina dok je, posebno, u biblioteci Lučonoše 1981. godine objavio monografiju Ivo Andrić u tiražu od 5.000 primeraka, specijalno pisanu za školski uzrast.
Ovde, moram još dodati da sam se svojevremeno odazvao pozivima gospođe Vere Stojić i kustosa Spomen-muzeja velikog pisca Nadežde Andrić, dajući svoj doprinos povodom otvaranja te značajne kulturne ustanove našeg grada, između ostalog, darujući preko trideset originalnih fotografija velikog pisca kao i deo prepiske. Nekoliko od tih fotografija koje dokumentuju moju saradnju sa Andrićem prilikom pisanja njegove životne ispovesti objavljujem na kraju knjige pod simboličnim naslovom Iz albuma uspomena. Na poziv Spomen-muzeja Ive Andrića 19. novembra 1986. godine uz prisustvo velikog broja publike održao sam snimljeno predavanje posvećeno pisanju knjige Razgovori i ćutanja Ive Andrića, koje nažalost do danas nije nigde publikovano, pa čak ni pomenuto u Sveskama Zadužbine. I u dokumentarnom filmu Beograd u sećanjima Koste Dimitrijevića /1992/ s pijetetom sam govorio o Andriću i nastanku ove knjige, koja se sada objavljuje u trećem, proširenom, konačnom izdanju poznate beogradske izdavačke kuće Prometej. Inače, pri pisanju te knjige kao i ostalih posvećenih životu, delu i vremenu naših velikana uvek sam imao na umu umesan Volterov savet: „O živima treba pisati s obzirom, a o mrtvima istinu”!”.
(Kosta Dimitrijević)

Cijena: 65,00 kn
Internet cijena: 61,75 kn
Uštedjeli ste: 3,25 kn
Format: 20
ISBN: 978-86-87971-07-3
Broj stranica: 198
Uvez: meki
Godina izdanja: 2010
Izdavač: PROMETEJ – BEOGRAD, BEOGRAD