ŽIVOTIĆ

Knjiga “Životić” s podnaslovom “Eseji kazališni i ini” Marije Crnobori, velike kazališne i filmske glumice, rođene u Banjolama 1918. godine, dojmljivo je izdanje netom objavljeno u biblioteci Istarskog narodnog kazališta.
“Životić”, upotpunjen upečatljivim crno-bijelim fotografijama iz arhive velike glumice, čija je kazališna i filmska karijera trajala 43 godine, na 400 stranica sabire tridesetak esejističkih zapisa o kazalištu, umjetnosti, životu… Riječ je o tekstovima koje je Marija Crnobori pisala i objavljivala između 1952. i 2004., a za “Životić” ih je izabrala i priredila dramaturginja dr. Jelena Lužina.
“Pisana ispovjedno, iskreno i neposredno, knjiga ‘Životić’ – jedinstvena zbirka autobiografskih zapisa koji su nastajali desetljećima – nije namijenjena samo teatrolozima ili ljubiteljima kazališta, nego svim čitateljima koje zanimaju sudbine iznimnih pojedinaca”, napisala je Lužina u bilješci o autorici.
Uvažena dramska umjetnica, danas 93-godišnja legendarna Marija Crnobori, više od šezdeset godina živi u Beogradu, ali je i u stalnoj vezi sa svojim zavičajem, svojom Istrom. Dokaz tome je i činjenica da kazališna kritika i publika pamti njene uloge velikih dramskih junakinja, ali jednako tako i njeno izražajno govorenje čakavske poezije Balote, Nazora, Gervaisa, Črnje…
“Čak su i najstroži kazališni kritičari njenu interpretaciju čakavske tužbalice ‘Za hćeron’ ubrajali u najrespektabilnije kreacije njezine karijere, usporedivši je s velikim monolozima njezine Antigone, Ifigenije, Ofelije, Fedre… Sama je često ponavljala kako, valjda, velike grčke tragedije i umije igrati upravo zato jer je – Istrijanka”, piše Lužina.
Knjigu otvara posveta ispisana Marijinim rukopisom 11. veljače ove godine – zahvala svim suputnicima njenog “životića”: roditeljima, suprugu Marku Fotezu i sinu Saši Fotezu. Svjedočanstvo je to jednog bogatog, antologijskog života izvanserijske glumice, mudre, jednostavne, skromne, tople, velike žene – Marije Crnobori.
“Životić”, autorice koja je imala “sreću moći biti glumac”, podijeljen je na šest poglavlja (Hybris, Anagnoris, Mythos, Efemeris i Katarsis) te donosi bilješku o autorici i tekstovima. Marija Crnobori minuciozno promišlja rad na svojim najznačajnijim kazališnim ulogama (Moja Antigona, Moja Ifigenija, Moja Ofelija, Moja Kraljica, Moja Fedra, Moja Klitemnestra, Moja Laura…); bilježi susrete sa svojim učiteljima, redateljima, suradnicima: velikim Dubravkom Dujšinom, dr. Brankom Gavelom, Bojanom i Mirom Stupicom, Brankom Plešom.
Tu su, uz ostalo, i sjećanja na Tita Strozzija, Tomislava Tanhofera, Ivu Andrića, Karla Bulića, Irenu Kolesar. Uz kazališne početke vezane uz riječko kazalište te prve susrete u Jugoslavenskom dramskom pozorištu i početke Ateljea 212, u antologijske zapise zasigurno spada esej naslovljen “Kako govoriti klasični stih”. Knjiga donosi dnevnik izgradnje JDP-a, nakon požara 1997., a “Životić” zaključuje intimno “Pismo Marku”, suprugu.
(Glas Istre)

Cijena: 300,00 kn
Format: 21
ISBN: 978-953-7788-00-1
Broj stranica: 400
Uvez: tvrdi
Godina izdanja: 2011
Izdavač: ISTARSKO NARODNO KAZALIŠTE, PULA