FRANCUSKA SUITA

Jedna od najuglednijih francuskih književnih nagrada, «Renaudot», dodijeljena je 2004. postumno romanu Francuska suita spisateljice Irene Nemirovsky, koja je 1942. pogubljena u Auschwitzu. Nakon što je tijekom rata skrivan i nošen uzduž Francuske te pod prašinom čekao da njezina kći smogne hrabrosti kako bi se suočila se s tom neobičnom i bolnom ostavštinom, rukopis je poslije 62 godine objavio francuski nakladnik Denoel.
Premda je okupaciju dočekala kao slavna književnica, Nemirovsky je duboko svjesna što ju čeka pa od 1940. smireno priprema roman o ratu i porazu Francuske, bilježeći događaje koji su se upravo odvijali oko nje. Riječ je o ambicioznu djelu, freski francuskog društva na početku i tijekom Drugog svjetskog rata koje, pomnim okom osjetljivim za detalj, gotovo poput filmske kamere, prikazuje u kratkim epizodama punim zanimljivih likova i situacija. Djelo je zamišljeno kao niz od pet romana, ali spisateljica je uspjela dovršiti samo dva (Oluja u lipnju i Dolce). U prvom, obraduje temu egzodusa Parižana u lipnju 1940. Ljudi svih društvenih slojeva, od slavnih pisaca i potkoženih bankara do skromnih činovnika, slugu i studenata, bježe svim raspoloživim sredstvima pred Nijemcima i u tim se tragičnim i kaotičnim zbivanjima otkrivaju svi njihovi porivi, ushiti i slabosti. U drugom dijelu Nemirovsky opisuje provincijski gradić u kojemu se pod njemačkom okupacijom još više pojačavaju društvene napetosti i frustracije stanovnika.
Bez imalo patetike, bravuroznim stilom s osjećajem za komično u tragičnom, Nemirovsky slaže mozaik ljudske komedije u ozračju sumornih povijesnih događaja.

← Knjiga je preliminarna

Knjiga je sljedeća →