LJETOPIS 1650.-1665.

Hvala pripada vječnom i beskonačnom AIlahu koji nema druga i koji nema sličnog, koji je stvorio ljude različite ne samo po svojoj vanjštini nego se i njihova unutrašnjost i karakter razlikuju. Neki od njih, u skladu s naredbom “O vi koji vjerujete, pokoravajte se AIlahu i slijedite riječi njegova Poslanika”, smatrajući dovoljnim ove riječi upute, u potpunosti su utonuli u ove riječi Allahove naredbe, pridržavaju ih se i izbjegavaju zabrane, čuvaju se i odani su onima koji su im pretpostavljeni, drugi pak trče u suprotnom smjeru od Allahove naredbe, upućuju se ka nepokornosti, ustremljuju se na put koji će završiti pokajanjem. Zbog toga se suočavaju s padišahovim prokletstvom, izlažu se opasnosti padišahove sablje, brzo ih nestaje, bivaju zbrisani s lica zemlje,
Ja, Allahov sluga, grješni Mehmed Halifa, nakon što sam dugo vremena kružio ovim blagorodnim svijetom kao mlinski točak, jednog dana hiljadu šezdesete godine, krajem mjeseca ševala (7. listopada 1650) otišao sam u Uskudar sa “Sokolom iz haremskog gnijezda” i “Najodabranijim potomkom dvora”, princom sultanom Mehmed-hanom, sinom Ibrahim-hana. Mjesto gdje smo došli bilo je ukrašeno travnjacima i pašnjacima, zrak je bio ugodan, a vode te-kućice obilne. Sa odabranim prijateljima smo kao gosti provodili vrijeme u zabavi i uživanju, a onda smo gledajući u zidove zavodljivih mjesta koja srce razgaljuju vidjeli kako je jedan od prijatelja koji je došao prije nas, zulfkešan,1 napisao uspomene koje bi podsjetile braću muslimane koji će doći poslije nas, kako bi nas se sjetili molitvom i svoje časne duše obradovali, i to tako sve u znakovima, simbolima i uputama.

Format: 23.00
ISBN: 9958-626-03-9
Broj stranica: 254
Uvez: tvrdi
Godina izdanja: 2002
Izdavač: ORIJENTALNI INSTITUT U SARAJEVU, SARAJEVO
Preveo(la): FEHIM NAMETAK