SVI STE U KNJIZI

Lepa se isto reformirala, negdje sa šest godina, kada je ipak počela jesti i odlučila definitivno živjeti. Veliko je čudo da se rodi beba s toliko autodestruktivnosti, koja želi umrijeti pred očima svojih očajnih roditelja, a onda opet od okrutnog samoubojstva odustane i tek od Boga (zbog kaznenog djela pokušaja samoubojstva) bude kažnjena u 18. godini, kada joj je kao ženskoj ljepotici podario jednu odvratnu bolest koja joj je harala licem i vratom u neprestanom napredovanju – na gore. I kakav je to tek zapravo šok, kad gledate u to lice i shvatite da je još uvijek ljepša, primjerice, od mene. Mada sam ja poprilično zgodno lice. Bila bih vjerojatno izuzetno lijepa da nisam tri puta slomila nos i da si nisam vrelo ulje (slučajno, slučajno, u djetinjstvu kad sam si htjela ispeći jaja) sasula na čelo te imam jedan meni prilično nevažan ožiljak na spomenutom čelu i nedostaje mi dio desne obrve. Ali, obrvu nacrtam olovkom, kozmetičkom, cap-cap, dvije sekunde. Ožiljak, ako baš želim, prekrijem šiškama, premda to ne činim često.