ZRCALO BEZ OBZORA

U obzoru suvremenoga pjesništva Mijačika svojom knjigom Zrcalo bez obzora prokazuje mogućnosti tzv. refleksivne poetika. Eshatološki I filozofski motivi u njegovu se pismu blagim ironijskim zahvatom, simboličnošću ili alegoričnošću projiciraju isprva na sociološku, a potom I na intimno-emotivnu ravan. Patološko-društvena struktura moći, s jedne strane, biva funkcijom antropološkoga ukorijenja bića u anonimni kolektivitet, a s druge strane ona to biće modelira I kroti prema uzusima totalitarne (potrošačke, uniformne) svijesti. Diskurs slaboga pjesničkog subjekta upravljen estetski neosjetljivom adresatu biblijski je uzvišen, retoričan I patetičan. Međutim, niti je odnos slabi ja – moćni drugi jednozačan, niti je pozicija moći postojana I neosporiva. Mijačika svojim pismom uspostavlja kritiku hegemonije I afirmaciju usamljena pojedinca u stiješnjenom kolektivitetu koji raspoznaje samo hijerarhijske, stratifikacijske odnese, ali ne I moralne, estetske. Didakticizam I moralizam kojim Mijačikin subjekt prokazuje I kritizira društvenu ili individualnu neosjetljivost za potrebe pjesničkog pregalštva, svoje poetološko opravdanje pronalazi u događajućoj suvremenosti referentnom socijalno-političkom kontekstu.
Tvrtko Vuković

Format: 20.00
Broj stranica: 66
Uvez: meki
Godina izdanja: 1999
Izdavač: MEANDAR, ZAGREB